Jezik

eng

Pratite nas

Ištvan Sabo  - dobitnik nagrade "Beogradski pobednik"

Ištvan Sabo, kultni mađarski reditelj, ovogodišnji je dobitnik FEST-ove nagrade "Beogradski pobednik" za izuzetan doprinos filmskoj umetnosti.  Ključna figura mađarskog filma, Sabo je karijeru započeo vrlo zapaženim autorskim filmovima šezdesetih i sedamdesetih, da bi pravi proboj na internacionalnu filmsku scenu učinio osamdesetih, upisavši se u istoriju kao prvi (i do skoro jedini) mađarski Oskarovac.

Rođen je 18. februara 1938. u Budimpešti, gde je studirao na prestižnoj Akademiji pozorišne i filmske umetnosti. Sa 26 godina režirao je  svoj prvi dugometražni film, "Epoha iluzija“ (Almodozasok Kora, 1964), koji mu je doneo nagradu za najbolji debi na festivalu u Lokarnu. Njegovi prvi filmovi bili su delimično autobiografski- "Otac" (Apa, 1966), "Lovefilm" (Szerelmesfilm, 1970) i "Ulica vatrogasaca 25" (Tuzoltó utca 25, 1973) bavili su se iskustvima njegove generacije i novijom mađarskom istorijom.

1980. Sabo najavljuje drastičan preokret filmom "Samopouzdanje" (Bizalom) koji mu je doneo Srebrnog medveda za režiju na festivalu u Berlinu, kao i nominaciju za Oskara. Nakon ovog ostvarenja usledila je nova faza Sabove karijere i njegov veliki proboj na svetsku filmsku scenu. "Mefisto" (1981), zasnovan na romanu Klausa Mana, najpoznatiji je, i po mišljenju mnogih najbolji, Sabov film koji mu je doneo nagradu za najbolji scenario u Kanu, kao i Oskara za najbolji strani film. Ovo ostvarenje, zajedno sa sledeća dva (Pukovnik Redl, 1985 i Hanusen, 1988) čini svojevrsnu trilogiju i vrhunac Sabove karijere, a označava i početak uspešne saradnje sa austrijskim glumcem Klausom Marijom Brandauerom. U sva tri ostvarenja Brandauer tumači likove inspirisane istorijskim ličnostima suočenim sa moralnim dilemama. U "Mefistu" je to ambiciozni glumac u nacističkoj Nemačkoj sa kontroverznim vezama sa režimom, u "Pukovniku Redlu" istoimeni pukovnik koji se suočava sa ucenama zbog skrivene homoseksualnosti, a u "Hanusenu" istoimeni vidovnjak čija slava ga dovodi u opasno blizak kontakt sa Nacistima.

Sabo devedesetih čini još jedan preokret u karijeri i počinje da snima filmove na engleskom jeziku- "Sastanak sa Venerom“ (Meeting Venus, 1991), "Sunshine" (1999), "Na čijoj strani“ (Taking Sides, 2001), "Kao Julija“ (Being Julia, 2004), "Rokonok" (2006) i "Vrata" (The Door, 2012), njegov poslednji film. Sem filmova, Sabo se oprobao i na televiziji, a režirao je i nekoliko opera. Bio je jedan od osnivača Evropske filmske akademije, i profesor na više svetskih univerziteta, uključujući i Fakultet dramskih umetnosti u Beogradu. Dodeljena mu je nagrada Aleksandar Lifka za izuzetan doprinos filmskoj umetnosti na Palićkom filmskom festivalu 2007. godine.

Sponzori

Uz posebnu zahvalnost
Lukoil
 
Sponzori
Prijatelj festivala
MTS
 
Ford
 
Gorki list
 
Voda Voda
 
Tikves
 
Zajecarsko